GRATIS POŠTARINA ZA NARUDŽBE VEĆE OD 790 KN

Što to ima u ljudima tužno

Ovaj post je trebao biti objavljen još 21.12.2018. Taj dan sam pisala o tome koliko sam zahvalna za sve u mom životu do sada i naslov posta je bio BITI ZAHVALAN. U vrhuncu vibracije zahvalnosti, toliko visokoj da mislim da se mogla osjetiti oko mene na 100 metara, dolazi mi informacija koja je bila toliki kontrast svemu što tada u tom trenutku pišem i osjećam da sam pod tim dojmom bila dobrih mjesec dana.  Moja prva misao (nakon šoka i nevjerice, pa čak i suza) je bila – Što će mi se sada toliko dobro dogoditi? Jer nemoguće je da na toj razini svijesti i zahvalnosti, ne pomisliš upravo to.

No, zašto sve ovo pišem. Rad na sebi ne prestaje nikada. Kada mislim da me ne može ništa iznenaditi, shvatim da još uvijek može. Ljudi su nesretni, boje se i iz straha i neznanja rade stvari koje misle da su ispravne. Govore istinu koju oni vide. Vide u drugima ono što imaju u sebi – Oh, koliko je ovo istinito!!! Njihova istina može postati moja, samo ako počne utjecati na mene. Ali nije i neće. Gledam svaki dan te ljude i sve ih više žalim. Vjerujem da će mnogi od njih i čitati ovaj post – jer naravno svi oni znaju više o meni nego ja sama. Ali, evo da znate upravo što me manje volite, moj inat je veći, moj uspjeh je jači i moj smijeh je glasniji (a ja se stvarno glasno smijem).

Danas je 14.12.2019. i točno 7 dana prije mog 39. rođendana. Danas je dan ljubavi. Danas i sve ostale dane sebi dajem samo ljubav, jer ništa manje ne želim i na ništa manje ne pristajem. Danas i sve ostale dane svima vama šaljem ljubav, volite se i nemojte osuđivati. Nikada ne znate kako je u tuđim cipelama. Nemojte stvarati neke svoje istine ako niste upoznati sa svim činjenicama. Uvijek gledajte prvo sebe, počistite u svom dvorištu i ne gledajte travu u drugim dvorištima je li bolja, drugačija ili zelenija. Susjedova trava je susjedova, ne može biti kao tvoja. Tvoja zemlja je možda drugačija, tvoja voda i tvoje sjeme ili možda tvoja kosilica. Ne znamo. I zato nemojmo gledati druge. Fokus prvo na sebe, svoje dvorište i svoju travu. Zalijevaj svoju travu u svom dvorištu, kosi ju i brini o njoj. Ako te i pitaju zašto je susjedova bolja, ti im reci da je tebi tvoja baš taman. Baš kako treba biti.

Koliko god me neki ljudi možda i žele  povrijediti ili naškoditi znam da to rade jer ne znaju za drugačije. Ne zamjeram im. Ne mrzim ih. Moja trava je moja. Zelena je i u sred zime. Znate zašto? Jer SAMA brinem o njoj. Ako nekada i naraste korov, to je zato jer sam mu ja to dozvolila. Zato ti koji ovo čitaš, ako slučajno i dođeš u moje dvorište, uživaj u zelenilu, suncu i svježini. Uživaj, gledaj i uči. Čak ako želiš i kopiraj. Mogu ti i reći gdje sam kupila svoje sjeme i svoju kosilicu. Ali nemoj ni slučajno donositi svoju maglu i kišu. Nemoj…jer samo gubiš vrijeme.

Avtor: Anđelka Valentić, dipl.oec. u slobodno vrijeme

Majka full time

Indestructible amabasador za HR forever

Majica “Heart of a warrior. Soul of an angel.” dostupna na: klik

Ruksak “All Black Everything” dostupna na: klik